Priča o ljubavi i posvećenosti jednoj ženi, ali i krivici, nedužnim žrtvama i odgovornosti
Najpoznatiji roman nemačkog autora Bernharda Šlinka sa pravom je jedna od najčitanijih knjiga veka. Hvaljen zbog svog prikrivenog eroticizma i moralnih načela koje stavlja pred čitaoca, “Čitač” je roman o ljubavi, tajnama, hororu i saosećanju smešten u pejzaž zloslutne posleratne Nemačke.
Kada petnaestogodišnjem Mihael Begu pozli na putu do škole davne 1958, tridesetšestogodišnja Hana jedina je koja mu pomaže. Vremenom Hana i Mihael postaju ljubavnici pre nego što ona, najednom, nestane bez traga.
Godinama kasnije, Mihael i Hana sreću se ponovo – on, kao mladi student prava, a ona kao žena optužena za gnusan zločin. Posmatrajući kako Hana tokom krivičnog postupka odbija da se brani, Mihael vremenom shvata da joj veći stid od ubistva izaziva tajna koju verno čuva.
O autoru: Bernhard Šlink, rođen u blizini Bilefelda 1944. Živi i radi kao advokat u Berlinu i Njujorku. Roman Čitač (1995) koji je preveden na više od 50 jezika ga je proslavio širom sveta. Po ovom romanu snimljen je i Oskarom nagrađen film.
Posle Čitača usledili su romani Povratak kući, Vikend, Žena na stepenicama i Olga kao i zbirke priča Bekstva od ljubavi, Letnje laži i Boje rastanka. Unuka je njegov poslednji roman.
| Težina | 0.300 kg |
|---|---|
| Godina izdanja | 2018, |
| Povez | Mek |
| Broj strana | 234 |
| Format | 120×190 |
| ISBN | 978-86-447-0719-6 |






Andjela –
Nikada nisam doživela tako dubok moralni konflikt čitajući knjigu kao što je to bio slučaj sa „Čitačem“. Počevši kao priča o neobičnoj ljubavi, roman brzo otkriva svoju snagu kroz teme krivice, odgovornosti i traume, posebno u kontekstu posleratne Nemačke. Autor nas suočava sa teškim pitanjima o istini, ljudskoj prirodi i našem odnosu prema prošlosti, što ovu knjigu i danas čini izuzetno aktuelnom. Čitač“ provocira čitatelje da razmišljaju o moralnim dilemama i mogućnostima za lični i kolektivni oporavak. Šlinkovo delo podstiče duboku refleksiju i dugo ostaje prisutno u mislima nakon što se knjiga pročita do kraja.
Sandra Kojić –
Sve je počelo kad se petnaestogodišnji Mihael Berg, slab i iscrpljen od žutice od koje je bolovao, ispovraćao na ulazu u dvorište jedne zgrade. U pomoć mu je pritekla žena koja je tu stanovala. Grubo i efikasno ga je dovela u red, a onda i otpratila kući. Bilo je to u jesen. Na proleće, majka kojoj je ispričao o toj ženi, nagovorila ga je da ode do njene kuće sa buketom cveća, predstavi se i zahvali. Što je i uradio, a žena ga je pozvala unutra. A onda kad je već trebalo da pođe kući, zamolila ga da je pričeka kako bi krenili zajedno. I tada, kroz neznatno odškrinuta vrata, on ju je posmatrao kako obuva čarapu. Nije ona radila ništa nedolično, nije pozirala niti ga zavodila, a opet od tog trenutka dečak nije prestajao da misli o njoj. Pritom je Hana Šmic – tako se zvala – bila daleko starija od devojaka o kojima je inače sanjao, ali je njeno telo bilo ženstvenije i bujnije. I ova bi njegova maštarija nakon nekog vremena sigurno iščezla sama od sebe da Hana nije odgovorila na nju. Nakon toga se sve promenilo. Mihael se zaljubio i sve podredio susretima sa njom. Ipak, Hana nije dozvoljavala da mu ona bude bitnija od škole, pa je tako prestao da beži sa časova i ponovo počeo da uči. Stekao je sa Hanom samopouzdanje. Njegov uspeh u školi su zapazili i nastavnici, a i devojke su osećale da ih se ne boji i to im se dopadalo. A Hana? Ona nije planirala ništa. Živela je u trenutku. Bila je bez porodice. Radila je kao kondukterka već nekoliko godina. Nije volela taj posao, ali nije nameravala da ga promeni. A ima još nešto: volela je da joj Mihael čita. Njemu se i nije baš čitalo, ali nije mogao da joj ne ispunjava tu želju iznova i iznova. Bili su srećni u tom svom vrtlogu čitanja – kupanja – vođenja ljubavi – izležavanja. A onda, Hana je naprosto nestala. Odselila se bez reči. Da bi njeno odsustvo mogao da podnese Mihael je morao potpuno da se distancira od svojih osećanja. Odavao je utisak da ga ništa ne dotiče. Završio je gimnaziju i upisao pravni fakultet, a to stanje neosetljivosti nije se promenilo ni onda kad je u sudnici, na optuženičkoj klupi, ugledao Hanu.
(Taj iznenadni rez u ovoj strasnoj ljubavnoj priči ja sam najpre videla na filmu, budući da sam njega odgledala pre nego što sam pročitala knjigu. Adaptacija je u ovom slučaju toliko dobra – film je višestruko nagrađivan, a Kejt Vinslet je dobitnica Oskara za najbolju glumicu u glavnoj ulozi – da sam bila sigurna da knjiga doživljaj mora ili potvrditi ili podići na viši nivo.)
Od početka ovaj kontroverzni odnos između Mihaela i Hane uznemirava, jer je jasno na koga od njih će ostaviti ozbiljnije posledice i neizbrisive tragove, ko je osetljiviji, ko se pokorava. Ali, ta priča se najednom prekida, da bi malo potom počela nova daleko teža i mračnija priča o pojedinačnoj i kolektivnoj krivici i odgovornosti za izgubljene ljudske živote u Trećem rajhu i dalje o suočavanju sa nacističkom prošlošću. Pritom tu je i jedna tajna čije razotkrivanje bi tu ogromnu krivicu koja je na Hanu pala makar malo umanjilo, ali je stid zbog te tajne nepodnošljiviji od toga što bi kazna za počinjeno mogla biti preterana. Zatim se nameće niz moralnih pitanja koja se sa Mihaela prelivaju i na čitaoca. Da li imamo pravo da otkrijemo tajnu koja pripada nekom drugom uz opravdanje da je to za njegovo dobro? I otkud nam pravo da pomislimo da znamo šta je za njega bolje? Ne i ne znamo! Jer to je stvar ličnog dostojanstva, izbora i slobode.
Strašna knjiga! Laganim, nezahtevnim stilom napisana, a toliko je potresa izazvala.